Postanak Cerovačkih špilja vezan je uz hidrogeološki i geomorfološki razvoj Gračačkog polja, masiva Crnopca i kanjona Zrmanje. Vode koje danas poniru u Gračačkom polju (Otuča i Žižinka) teku podzemno i izbijaju na površinu kroz izvore s južne strane masiva Crnopca, u dolini rijeke Zrmanje. Erozijsko – korozijskim radom ovih podzemnih tokova nastaju podzemni, krški kanali. Relativan visinski odnos Crnopca i Gračačkog polja znatno se je promijenio tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina. Nekadašnja ponornica svojim je korozijskim i erozijskim radom stvarala kanale Gornje
Malo tko od posjetitelja koji prolaze Cerovačkim špiljama zna da u njima živi više vrsta podzemnih životinja. Već po samom nastanku podzemnih šupljina ove prostore postupno naseljavaju razne životinje. Tijekom milenija one se prilagođavaju životu u posebnim uvjetima kao što su vječni mrak, velika relativna vlažnost zraka i relativno niska i stalna temperatura. Tijekom svoje dugotrajne prilagodbe na novi životni okoliš životinje mijenjaju svoj izgled.
Živeći u vječnoj tami gube osjetila vida, ali razvijaju osjetila mirisa kako bi mogle pronaći oskudne izvore hrane i tako
PALEONTOLOGIJA U DONJOJ CEROVAČKOJ ŠPILJI
Cerovačke špilje zbog svojih speleoloških, geoloških, paleontoloških i arheoloških obilježja već više od jednog stoljeća pobuđuju zanimanje kako stručnjaka iz različitih područja, tako i posjetitelja. Gornja i Donja Cerovačka špilja spadaju u najznačajnija nalazišta špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) na području Hrvatske. Prve koštane ostatke špiljskog medvjeda iz Cerovačkih špilja objavio je Milan Herak još 1947. godine, a istraživanja Mirka Maleza potvrdila su da su obje špilje bile obitavališta špiljskih medvjeda
ARHEOLOGIJA U DONJOJ CEROVAČKOJ ŠPILJI
Donja Cerovačka ili Turkaljeva špilja dio je špiljskog kompleksa koji se sastoji od tri špilje (Donje, Srednje i Gornje) smještene na jugoistočnom dijelu Velebita, na strmim sjevernim obroncima masiva Crnopca, uz jugoistočni rub Gračačkog polja. Uzak ulaz u špilju zatrpan siparom otkriven je 1913. godine, prilikom radova na trasiranju željezničke pruge Zagreb – Split, koji su se odvijali pod vodstvom inženjera Nikole Turkalja ujedno i prvog istraživača i zaštitnika špilje.
Dokazi o korištenju Donje špilje u davnoj ljudskoj
Sjeverne padine Crnopca strmo se uzdižu od južnog ruba Gračačkog polja (na 545 m). Središnji dio Crnopca, čini raščlanjena i okršena, morfološki raščlanjena zaravan koja se prostire na prosječnim visinama 900 – 1100 m, a pojedini dijelovi su i znatno viša. Sam vrh (Veliki Crnopac, visine 1403 m) nalazi se na istaknutom grebenu koji s južne strane nadvisuje središnji dio Crnopca. Južno od glavnog i najvišeg grebena nalaze se strme južne padine Crnopca na koje se nastavlja krajnji sjeverni rub sjevernodalmatinske krške zaravni na visini od oko 400 m. U zaravan su duboko
Cerovačke špilje nalaze se na sjeveroistočnim padinama Crnopca, iznad južnog ruba Gračačkog polja. Trenutno su poznate tri Cerovačke špilje: Gornja, Srednja i Donja Cerovačka špilja. Cerovačke špilje dobile su naziv po obližnjoj željezničkoj postaji Cerovac iako je Gornja špilja među lokalnim stanovništvom bila poznata kao Kesića pećina. Donja špilja otkrivena je 1913., prilikom radova na izgradnji željezničke pruge prema Splitu. Za njeno istraživanje, promociju i zaštitu najzaslužniji je ing. Nikola Turkalj pa je Donja špilja po njemu nazivna i Turakaljeva pećina.
Cerovačke špilje nalaze se na sjeveroistočni padinama Crnopca, iznad južnog ruba Gračačkog polja
Gornja Cerovačka špilja
Duljina istraženih kanala iznosi 4035 m, ukupna dubina Gornje Cerovačke špilje je 192 m, a ukupna visinska razlika iznosi 202 m. Duljina turističke staze je 725 m. Ulaz je prostran (10 x 6 m), nalazi se na nadmorskoj visini od 671 m i orijentiran je prema sjeveru. Ulazna dvorana duljine 30-ak metara pruža se prema jugu. Slijedi glavni kanal koji zatim naglo skreće prema zapadu. Ima nekoliko manjih te samo dva veća, sporedna kanala. Na 237 m od ulaza, od
