Speleogeneza

Postanak Cerovačkih špilja vezan je uz hidrogeološki i geomorfološki razvoj Gračačkog polja, masiva Crnopca i kanjona Zrmanje. Vode koje danas poniru u Gračačkom polju (Otuča i Žižinka) teku podzemno i izbijaju na površinu kroz izvore s južne strane masiva Crnopca, u dolini rijeke Zrmanje. Erozijsko – korozijskim radom ovih podzemnih tokova nastaju podzemni, krški kanali. Relativan visinski odnos Crnopca i Gračačkog polja znatno se je promijenio tijekom posljednjih nekoliko milijuna godina. Nekadašnja ponornica svojim je korozijskim i erozijskim radom stvarala kanale Gornje Cerovačke špilje (a vjerojatno i neke starije na višem nivou). Zbog tektonskog izdizanja Crnopca ponorne vode ponirale su na sve nižim nivoima, dok su neaktivni kanali izdizanjem bili „odneseni“ na više nadmorske visine, iznad razine recentno aktivnih, podzemnih tokova. Tako su prvo nastali kanali gornje etaže Gornje špilje, a zatim kanali Srednje, potom Donje i na kraju donje etaže Gornje Cerovačke špilje. Potom je i ova, zasad najniža poznata etaža, izgubila svoju hidrogeološku funkciju krškog provodnika koju je danas preuzeo niz ponora uz rub Gračačkog polja. Cerovačke špilje, dakle, predstavljaju nekoliko generacija špilja u ponorskom dijelu krškog sustava Crnopca. One danas nisu aktivne, a njihovu funkciju preuzeli su ponori uz južni rub Gračačkog polja na nižoj nadmorskoj visini (~ 550 m). U zoni 500 – 650 metara nadmorske visine osim kanala Cerovačkih špilja nalaze se i najveći dio kanala jame Munižabe te veliki dio kanala Jamskog sustava Crnopca čiji se jamski ulazi nalaze u višem dijelu masiva Crnopca.

Visinski odnosi Cerovačkih špilja (GC1 – Gornja etaža Gornje špilje, DC – Donja špilja, GC2 – Donja etaža Gornje špilje, izradio: N. Bočić)

Priredio Neven Bočić