Arheologija
ARHEOLOGIJA U DONJOJ CEROVAČKOJ ŠPILJI
Donja Cerovačka ili Turkaljeva špilja dio je špiljskog kompleksa koji se sastoji od tri špilje (Donje, Srednje i Gornje) smještene na jugoistočnom dijelu Velebita, na strmim sjevernim obroncima masiva Crnopca, uz jugoistočni rub Gračačkog polja. Uzak ulaz u špilju zatrpan siparom otkriven je 1913. godine, prilikom radova na trasiranju željezničke pruge Zagreb – Split, koji su se odvijali pod vodstvom inženjera Nikole Turkalja ujedno i prvog istraživača i zaštitnika špilje.
Dokazi o korištenju Donje špilje u davnoj ljudskoj prošlosti zamijećeni su odmah nakon njezina otkrića. Na njezinu se podu već u prvih pedesetak metara od ulaza nalazilo mnoštvo ulomaka keramičkih posuda, koji, kako navodi Turkalj, „škripaju i lome se pod nogama“. Prva isključivo arheološka istraživanja u Donjoj špilji provela je Ružica Drechsler-Bižić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu 1966. i 1967. godine, u glavnom špiljskom kanalu. Tom je prilikom prikupljena veća količina ulomaka keramičkih posuda te manji broj metalnih artefakata pripisanih razdoblju kasnoga brončanog doba.
Novi podaci, koji otkrivaju i pravu funkciju Donje Cerovačke špilje, prikupljeni su tek opsežnim zaštitnim arheološkim istraživanjem provedenim 2019. godine, kao preduvjet izvođenju radova na uređenju šetnice i rekonstrukciji sustava rasvjete u špilji. Već i prije početka istraživanja bilo je jasno da će arheološko iskopavanje u Donjoj špilji biti izrazito zahtjevno, ne samo zbog hladnoće u špilji, nedostatka svjetla i blata koje se mjestimično stvara djelovanjem prokapnice i cijednice, nego i zbog velike i izdužene površine iskopavanja te izrazito velike količine arheološkog materijala vidljivog već na površini, koji je trebalo dokumentirati, prikupiti i obraditi. Iskopavanje je obuhvatilo područje u dužini od 120 metara od ulaza te sondažno iskopavanje na dvije pozicije izvan trase.
Na temelju nalaza novca najmlađa ljudska aktivnost u špilji – izuzimajući moderne intervencije od otkrića do danas – okvirno je datirana u 13. stoljeće. S obzirom na malu količinu nalaza, može se zaključiti da je tijekom srednjeg vijeka špilja korištena povremeno, vjerojatno kao sklonište. Najstariju i arheološki najznačajniju fazu ljudskih aktivnosti predstavljaju tvorevine i nalazi iz razdoblja kasnoga brončanog doba (14. do 10. st. pr. n. e.). Istraživanjem je prikupljena velika količina ulomaka keramičkih posuda te značajna količina predmeta od bronce, jantara, kosti, keramike i kamena, poput dijelova nošnje, nakita i oruđa. Glavninu nalaza čini čak 3,5 tona ulomaka keramičkih posuda te je to do sada najbogatija zbirka takvih nalaza na području Like i zaleđa istočne jadranske obale. Analiza ulomaka keramičkih posuda pokazala je da velika većina pripada posudama većih dimenzija, za čuvanje hrane. Na zaključak da je špilja korištena za skladištenje hrane, ukazivala bi i veća količina karboniziranog biljnog materijala, uglavnom žitarica, te ostaci drvene konstrukcije pronađeni uz rub špiljskog kanala. Prikupljeni podaci potvrđuju da je tijekom kasnoga brončanog doba ulazni prostor špilje ponajprije korišten za skladištenje hrane, ali i kao mjesto povremenog boravka.
Provedeno arheološko istraživanje značajno je nadopunilo rezultate dosadašnjih istraživanja, a detaljnije analize velike količine podataka prikupljenih prilikom istraživanja omogućit će bolje razumijevanje načina korištenja Donje Cerovačke špilje tijekom prošlosti.
Više o povijesti špilje i rezultatima arheoloških istraživanja:
https://hrcak.srce.hr/file/367802
