Geomorfologija i geologija
Sjeverne padine Crnopca strmo se uzdižu od južnog ruba Gračačkog polja (na 545 m). Središnji dio Crnopca, čini raščlanjena i okršena, morfološki raščlanjena zaravan koja se prostire na prosječnim visinama 900 – 1100 m, a pojedini dijelovi su i znatno viša. Sam vrh (Veliki Crnopac, visine 1403 m) nalazi se na istaknutom grebenu koji s južne strane nadvisuje središnji dio Crnopca. Južno od glavnog i najvišeg grebena nalaze se strme južne padine Crnopca na koje se nastavlja krajnji sjeverni rub sjevernodalmatinske krške zaravni na visini od oko 400 m. U zaravan su duboko usječeni kanjoni rijeke Zrmanje te pritoka Krupe i Krnjeze.
Kako u reljefu, navedene cjeline se razlikuju i u geološkoj građi. Područje Gračačkog polja u strukturnom smislu je antiklinala (dio bore u kojem krila padaju na nasuprotne strane). U jezgri antiklinale nalaze se najstarije stijene, a ovdje su to klastične stijene gornjeg paleozoika. Na njima se prostiru stijene trijaske starosti, među kojima prevladavaju klastiti i dolomiti. Sjeverozapadni dio Crnopca izgrađuju karbonatne stijene trijaske i jurske starosti, a južni dio Crnopca i njegov nastavak prema zaravni oko rijeka Krupe i Zrmanje izgrađuju karbonatne naslage kredne starosti. Najveći dio masiva Crnopca izgrađuju karbonatne breče paleogenske starosti (tzv. Jelar ili Velebitske breče) koje su nataložene na starije mezozojske stijene u podlozi.
U strukturno-geološkom smislu Crnopac i cijeli jugoistočni Velebit pripada južnom dijelu strukturne jedinice Južni Velebit. Pojednostavljeno, blok Crnopac je sa sjeverne i južne strane ograničen rasjedima Sjeverno se pruža Lički rasjed pružanja NW-SE, a južno ogranak Velebitskog rasjeda pružanja W-E. Tektonski blok Crnopca relativno se izdiže u odnosu na Gračačko polje i Sjevernodalmatinsku zaravan, a trase rasjeda jasno se očituju u reljefu kao ravne i strme padine, posebno na sjevernoj, sjeverozapadnoj i južnoj strani
Krški sustav Crnopca jedinstven je po svojim površinskim i podzemnim krškim fenomenima. Zbog dominantno karbonatne građe ovog dijela Velebita, vode teku podzemno kroz masiv Crnopca generalnim smjerom prema jugu. Podzemne vode prihranjuju se ponornicama iz krških polja ličko-gračačkog područja. Uz brojne manje površinske tokove, najznačajnije ponornice su Ričica i Otuča. Ovi tokovi poniru u zoni ličkog rasjeda i teku podzemno prema jugu tj. prema rijeci Zrmanji s pritokama Krupom i Krnjezom. Njima se pridružuju oborinske vode koje se procjeđuju kroz okršene stijene masiva Crnopca. Na površini se ove vode pojavljuju na izdašnim vrelima u desnoj strani ovih dolina.
Površina Crnopca je izuzetno okršena. Od krških reljefni oblika na površini prevladavaju ponikve. Na području jugoistočnog Velebita (od Prezida do doline Zrmanje) prema topografskim karta 1:250000 zabilježeno je 3684 ponikve. Zbog generalizacije karata njihov broj u stvarnosti je i veći. Središnji dio Crnopca tako ima gustoću od preko 90 ponikava po km². Specifičnost Crnopca je da i to da je to jedan od najraščlanjenijih prostora hrvatskog krša što znači da su ponikve velike, duboke i velike gustoće. Nastale su korozijskim djelovanjem oborinske vode na površinu karbonatnih Jelar/Velebitskih breča koje su vrlo podložne okršavanju. Između ponikva zaostali su uski karbonatni grebeni i strma, ponekad šiljata, uzvišenja (kukovi). To ovaj prostor čini dodatno raščlanjenim i teško prohodnim. Osim navedenih oblika na području Crnopca nalazimo i brojne manje korozijske oblike (škrape i kamenice) te nekoliko krških uvala. Uz to, na površini Crnopca mjestimično su vidljivi trakovi denudiranih špiljskih kanala (urušne ponikve, stjenoviti mostovi i prolazi, sigovina na površini).
Prostorni odnosi šireg područja Crnopca (izradio N. Bočić, podloga: Google Earth)
Podzemlje Crnopca bogato je speleološkim objektima. Dosad ih je na ovom prostoru istraženo više od 200. Ovdje se nalaze i neki najveći speleološki objekti u Hrvatskoj, ali i cijelih Dinarida. Tu se nalazi Jamski sustav Crnopac, duljine 60,5 km i dubine 830 m. To je najdulji špiljski sustav Hrvatske, ali i dinarskog krša. Otkrivena je 2004. godine kao Jama Kita Gaćešina (naziv po obližnjem vrhu Kita Gaćešina, 1226 m). Tijekom godina istraženo je sve više kanala, a došlo je i do spajanja ove jama s nekoliko obližnjih većih jama u jedinstven speleološki sustav. Istraživanja se i dalje odvijaju te se redovito otkrivaju novi kanali.
Na području Crnopca nalazi se i jama Munižaba (otkrivena 1988.; duljine 9,9 km i dubine 510 m), jama Duša (otkrivena 2010.; duljine 2,8 km i dubine 318 m), Jama na Javoru (otkrivena 2015.; duljine 2,1 km i dubine 103 m), jama Burinka (otkrivena 1988.; duljine 914 m i dubine 290 m), jama Michelangelo (otkrivena 2002.; duljine 300 m i dubine 274 m) i dr.. Na ponorskoj strani sustava nalazi se aktivni Jelar ponor (duljina 1,1 km) te Cerovačke špilje, a na izvorišnoj strani sustava nalazi se nekoliko većih špilja (Kusa II, Velika Vrulja, Vrulja Zečica i Špilja Čude).
Priredio Neven Bočić, dopunila Aida Barišić
izvor informacija: Najdublji i najdulji speleološki objekti u Hrvatskoj - Hrvatski planinarski savez (hps.hr)
