Mirila

Mirila su vezana za pogrebni običaj stanovnika na primorskoj strani Velebita (17.-20.st.). Ljeti su boravili sa stokom na visokim pašnjacima pa su u tom razdoblju svoje pokojnike morali prenositi s planinskih obronaka do groblja. Pokojnik se polagao na tlo samo na jednom mjestu, mjestu pokojnikovog posljednjeg pozdrava sa Suncem. Na tom mjestu nastajalo je mirilo, mjera (mira) pokojnika označena uzglavnim i podnožnim kamenom, popločenjima između njih te simbolima u plitko urezanom reljefu uzglavnog kamena.

Mirila su označavala kult prema pokojniku, zato su bila važnija od groblja na kome je pokopan mrtvac. Smatralo se da je u grobu pokopano „samo tijelo bez duše, koja je ostala na mirilu“.

U blizini sela Ljubotić (sjeverozapadno od Starigrada-Paklenice) nalazi se poučna staza koja obuhvaća šest lokaliteta mirila. Staza je duga 5 km. Svaki od lokaliteta riječju i slikom donosi dio priče o ovom jedinstvenom običaju.